Tekstopisac i kompozitor Dragiša Nedović, rođen je 20. jula 1916. godine u Kragujevcu,
gde je živeo i radio sve do svoje smrti, 31. januara 1966. godine.
 |
| Tekstopisac i kompozitor Dragiša Nedović |
Počeo je da stvara još kao dete, čim je naučio da piše.
Njegovi roditelji, otac Andrija i majka Gina, imali su devetoro dece — pet sinova i četiri ćerke, ali su dva sina i jedna ćerka umrli vrlo rano. Tri ćerke Verka, Nada i Milica bile su udate u Beogradu, gde su živele sa svojim porodicama sve do kraja života. Sahranjene su u Beogradu u svojim porodičnim grobnicama.
Tri sina Dragiša, Dragoljub i Lazar, ostali su u Kragujevcu. Tu su živeli, radili, umrli i sva trojica su sahranjena u zajedničkoj porodičnoj grobnici na gradskom groblju u Kragujevcu. Karakteristično je da su svi umrli relativno mladi i da niko od njih nije doživeo duboku starost.
Putujući kroz Srbiju, nastaju njegove pesme:
"Teško mi je Šumadiju ostaviti",
"To je moja Šumadija",
"Siromah sam druže" i druge.
Ova poslednja je, na neki način, autobiografska i odslikava njegov životni put.
Narod sa oduševljenjem prihvata nove pesme.
"Stani stani Ibar vodo" Autor: Dragiša Nedović
"Stani stani Ibar vodo" Autor: Dragiša Nedović
Put ga vodi dalje u Bosnu, gde počinje da piše bosanske sevdalinke i tu nastaju njegove pesme trajne vrednosti, kao što su:
"U lijepom starom gradu Višegradu",[ Pesma je prvobitno nosila naziv "Jutros rano slušam"]
"U lijepom starom gradu Višegradu" Autor: Dragiša Nedović
Izvodi: Raša Pavlović
---
Kada je reč o pesmi "U lijepom starom gradu Višegradu" . Ne samo da je izostavljena cela treća strofa u kojoj Dragiša peva o svom povratku u Srbiju, tj. rodnom gradu već je i Dragišino ime kao autora izostalo na prvoj ploči koju je Himzo Polovina snimio. U drugoj strofi umesto devojke Kike, Himzo peva "cura". Pesma je najpre nosila naziv "Jutros rano slušam" i pisana je na ekavici ali i tu je Himzo bez pardona prekrajao po svome. To je uostalom činio i sa pesmama Alekse Šantića.
"Jutros rano slušam slavuji pevaju,
na Bikavcu brdu grada Višegrada.
Ustaj Kiko mala, ružo procvetala,
već je celu Drinu zora obasjala.
Ustaj, isprati me, moram da putujem
u Srbiju idem svome rodnog gradu.
Za tobom ću Kiko mnogo da tugujem —
zašto sam te samu ostavio mladu."
"Iz Bosne se jedna pesma čuje",
"Prođoh Bosnom kroz gradove",
i brojne druge, a narod, na ovim prostorima, sa velikim žarom prihvata nov Dragišin stil.
---
"Iz Bosne se jedna pesma čuje",
"Prođoh Bosnom kroz gradove" Autor: Dragiša Nedović
Izvodi: Mile Petrovic
"Bosanske me pesme zaniješe"
i brojne druge, a narod, na ovim prostorima, sa velikim žarom prihvata nov Dragišin stil.
Posle dužeg boravka u Bosni, po varošicama i gradovima, Dragiša nastavlja putovanje
i stiže uDalmaciju, gde sada, inspirisan novim motivima — morem, brodovima i
lepim primorkama, odmah počinje sa pisanjem i komponovanjem, pa tu nastaju nova dela:
"O lipa ti neznanko",
"Kad si bila mala Mare",
"Kad si bila mala Mare" Autor: Dragiša Nedović
"O brodiću beli",
"Sinoć u Splitu" koje Dalmatinci prihvataju sa velikim oduševljenjem.
"Sinoć u Splitu" koje Dalmatinci prihvataju sa velikim oduševljenjem.
Naime, ove pesme brzo pronalaze svoje mesto u muzici toga vremena
i ubrzo postaju"izvorne", "kultne", što je bio osnovni razlog nepoznavanja
i nepriznavanja autorstva ovih pesama. Ništa bolja situacija nije bila ni u drugim krajevima
bivše Jugoslavije, a posebno u Srbiji,
gde sumnoge pesme, zbog svoje lepote i vrednosti i opšteg prihvatanja, smatrane "narodnim"pesmama, čiji autor nije poznat.
 |
| Dragiša Nedović i Pavle Stanojevic, Kragujevac 1958, godine |
Posle više godina, Dragiša se vraća u Srbiju i nastavlja sa pisanjem, sada sa velikim
životnim i umetničkim iskustvom.
On je bio čovek inspiracije. U određenom trenutku nalazio je motive za pisanje pesama,
pa je reči, koje su tada navirale, zapisivao gde, kada i na čemu je to mogao: sam ili u
društvu, u kući ili kafani, ujutru ili uveče, na izletu sa porodicom ili prijateljima i
kolegama, na kovertama od pisama ili običnim papirićima, na nekom kartonu koji se
tu zatekao i slično.
Za poštovaoce Dragiše Nedovića, navodimo samo neke najpoznatije pesme,
koje su, do nedavno, smatrane narodnim:
"Tekla reka Lepenica",
"Krca, krca nova kola",
"Smederevo, grade od starina",
"Kome šumiš, oj Moravo",
"Negde u daljini pogled mi se gubi",
"Na moravi vodenica stara",
"Jesen prođe ja se ne oženih" ,
"Na moravi vodenica stara",
"Jesen prođe ja se ne oženih" ,
"Na Moravi vodenica stara",
"Karanfil se na put sprema",
"Šumadijo rodni kraju",
"Šumadijo rodni kraju",
"Kosio sam seno, dole kraj Morave",
"Grošnica",
"Bašto moja, puna li si cveća",
"Siromah sam druže",
"Harmoniko moja, suzom nakvašena",
"Ajd' d' idemo Rado",
"Ajd' d' idemo Rado",
Izvodi: Mirosalv Ilić
"Jesen prođe, ja se ne oženi'",
"Lepe li su nano, Gružanke devojke",
"Pluća su mi bolna",
"Karanfil se na put sprema",
"Karanfil se na put sprema",
"Ja posadih jednu ružu belu",
"Ja ne žalim oči svoje",
"Ništa lepše od naše seljanke",
"Lepo ti je biti čobanica",
"Zasviraj mi, stara frulo",
"Pesma harmonici",
"Ako pitaš srce moje",
"Tanko, Tanko Tankosava",
"Vidiš majko ono gore selo",
"Dragobraćo",
"Ima jedno selo Beloševac",
"Korićani (Sretoh Danu kraj vajata)",
"Teci teci hladna Jesenice",
"Tebi moja Šumadijo",
"Što da žalim mladost svoju" i mnogo, mnogo drugih.
A posle je sve to ponovo prepisivao, menjao, ulepšavao, pravio nove verzije i dovodio do savršenstva. Bio je pun mašte i novih ideja.
Dolazi rat, okupacija, a Dragiša sa velikim brojem Kragujevčana biva izveden
na streljanje 21. oktobra 1941. godine.
Međutim, kada je došao red na njegovu grupu, on, kao već poznati pisac, biva
izdvojen ideportovan u Nemačku u Dormagen, gde kao zarobljenik provodi
4 godine.
Kada se vratio iz zarobljeništva, u svoj rodni grad Kragujevac, biva razočaran, jer
saznaje da jeveliki deo njegovih tekstova uništen.
No, to ga ne obeshrabruje, već sa još većim žarom nastavlja da piše i komponuje.
Pojavljuju se idrugi kompozitori sa sličnim stilom, Dragiša stupa u kontakt sa njima,
a kao rezultat njihove saradnje jeste osnivanje Prvog udruženja kompozitora i pisaca pesama i igara sa narodnim motivima.
Međutim, sudbina počinje da se poigrava sa Dragišom i on 1950. godine oboljeva od tuberkuloze, pa nastaje njegova tužna pesma
"Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam",
koja ubrzo biva zabranjena za javno izvođenje, s obzirom da je, u to vreme,
veliki broj mladih ljudi oboljevao od ove opake bolesti, pa je ova pesma izazvala nekoliko samoubistava.
Naime, tada, za tuberkulozu nije bilo leka, sve do pronalaska penicilina, pa zahvaljujući tomeDragiša biva spašen, ali ne zadugo. Godine 1959. postaje srčani bolesnik.
Sada zna da je tu blizu kraj i kreće da piše velikom žestinom, pa nastaju pesme:
"O mom životu",
"Zašto pesme pevam",
"Pesma harmonici" i druge.
 |
| Prodjoh Bosnom kroz gradove - rukopis |
U zimu, 31. januara 1966. godine prestalo je da kuca njegovo srce.
Umro je od infarkta srca, u svom rodnom Kragujevcu.
Skroman, nenametljiv i pomalo zatvoren, Dragiša Nedović, koga je život, kao što smo videli,
zaista nemilosrdno šibao, skoro nikad nije govorio o svojim životnim teškoćama i problemima.
Tada bi bežao u carstvo svojih pesama, tako da nam je u njima ostavio, bezmalo, celu svoju biografiju. Zla sudbina ga je pratila od rođenja, pa sve do smrti.
Jedino dobro koje je mu je u svom kratkom životu priroda podarila — bila je pesma, odnosno neizmerni pesnički talenat.
Iza sebe je ostavio neistraženu zaostavštinu ogromnog značaja i veliki broj pesama kojese pevaju i dan danas, kao izvorna, narodna i starogradska muzika i pevaće
se dok postojii poslednji Srbin.
Dragišina zaostavština, iako još uvek nesređena, predstavlja neizmerno blago,
a pesme koje je napisao su za sva vremena i sve generacije. On je kroz svaku pesmu opisao ljubav, nostalgiju i razne događaje iz svog kratkog, ali burnog života.
Samouk na gitari, muzički neškolovan, napisao je ogroman broj pesama.
Sve ove pesme predstavljaju njegovu biografiju. Veliki broj njegovih pesama je nestao,
izgubljen, pokraden ili uništen.
Stvaralački opus ovog Kragujevčanina je mnogo bogatiji nego što se zna. Naime,
ne zna se tačno da li je Dragiša Nedović autor 400, 500 ili možda kako njegovi
savremenici tvrde i čitavih 800 pesama.
U razgovoru sa brojnim sagovornicima, koji su bili savremenici i bliski saradnici Dragiše Nedovića, dobio sam uveravanja da je on autor i pesme "Tekla reka Lepenica".
Sam Aleksandar, Dragišin sin, nije mogao pouzdano da kaže nešto više o ovoj pesmi,
ali mi je rekao da su mnogi njegovi prijatelji tvrdili da je ova pesma, upravo, Dragišina.
Međutim, ona nije pravno zaštićena, niti je on u zaostavštini posedovao njen notni materijal.
Ali, ako se pažljivije sagleda Nedovićevo stvaralaštvo, onda se može uočiti da je i ova pesma njegova i da je doživela sudbinu nekih drugih pesama koje nije pravno zaštitio.
Naime, sam Nedović je imao mnogo motiva za pisanje, ali je veliki broj pesama posvetio rekama. Možemo slobodno reći da je on bio opsednut njima.
Do takvog zaključka se dolazi kada se navede samo nekoliko njegovih najpoznatijih pesama:
"Na Moravi vodenica stara",
"Kosio sam seno dole kraj Morave",
"Pokraj Ibra, mala varošica",
"Kome šumiš, oj Moravo",
"Igra kolo kraj Nišave",
"Zarudela zora na Moravi",
"Beograde, grade na Dunavu",
"Odrast'o sam dole, kraj same Morave",
"Teci, teci hladna Jesenice" i mnoge druge.
"Kosio sam seno dole kraj Morave",
"Pokraj Ibra, mala varošica",
"Kome šumiš, oj Moravo",
"Igra kolo kraj Nišave",
"Zarudela zora na Moravi",
"Beograde, grade na Dunavu",
"Odrast'o sam dole, kraj same Morave",
"Teci, teci hladna Jesenice" i mnoge druge.
Otuda bi nelogično bilo da Dragiša nije posvetio pesmu reci koja protiče kroz njegov rodni Kragujevac, kako je on govorio, "grad, gde je kao dete čuo prvu pesmu i u kome je počeo
pisanje i komponovanje pesama". Poseban detalj, koji ukazuje da je ovo Dragišina pesma
jeste stih u samoj pesmi, koji glasi:
"Tu mi Rada,
tu mi, tu mi Rada, platno beli"
"Tekla reka Lepenica" Autor: Dragiša Nedović
Naime, mnogi Nedovićevi saradnici i prijatelji tvrdili su da su ovi stihovi pili posvećeni njegovoj ćerki Radi (Radoslavi), rođenoj 1951. godine, prema kojoj je on gajio neizmernu ljubav i koja je, takođe, bila veoma muzikalna. Imala je predivan glas i osvajala je nagrade na brojnim takmičenjima.
Oni tvrde, da je i pesma "Ajd' d' idemo Rado", takođe, posvećena istoj osobi. O tome
posebno mogu da posvedoče inženjer Dragan Gavrilović, koji je zajedno sa Dragišom bio član Kulturno-umetničkog društva "Svetozar Marković" i koji je Dragišu pratio na harmonici, notirajući njegove tekstove i melodije.
Οn kaže da je pesma "Tekla reka Lepenica" nastala u nekoj verziji pre Drugog svetskog rata,da je ova konačna, snimljena verzija pevana u Kragujevcu, mnogo godina pre svog objavljivanja, a da sama melodija, tekst i ritam ukazuju, nedvosmisleno, da je pesma Dragišina.
Međutim, Dragiša nikada nije govorio o ovoj pesmi, iako je to bila "himna" koja je zaživela u narodu."Nikada nismo ni pitali Dragišu, da li je on njen autor, ali ja znam da on sigurno to jeste"
— kaže inženjer Dragan Gavrilović - Gane.
Ove Ganetove reči, potvrđuje i Rade Bajić, jedan od legendarnih pevača naše muzike, koji se, upravo, proslavio sa Nedovićevim hitovima: "Ti me spremaš, mila majko" i "Odrast'o sam dole,
kraj same Morave". U razgovoru sa njim, dobio sam uveravanje, da je to Nedovićeva pesma i da to znaju svi stariji muzičari. "Tu nema nikakve dileme" — kaže Bajić.
U manje poznate pesme, koje su nastale kao rezultat Nedovićevog putovanja širom nekadašnje Jugoslavije, spadaju:
"Split",
"Bilo je to na moru",
"U Opatiji",
"Korčula",
"Jadrane plavi",
"Dubrovnik",
"Na Jadranu",
"Na Hvaru",
"Kraj Kaštela",
"Na Rabu",
"Nad Mostarom kiša lije",
"Pevaj Bosno",
"Na obali Drine",
"Nad Rovinjem",
"U mom gradu Sarajevu",
"Magdo mori, Magdaleno",
"I otidoh",
"Jano mori",
"O lipa ti neznanko",
"Iz Bosne se jedna pesma čuje" i mnoge druge, za koje će se, tek čuti.
"Bilo je to na moru",
"U Opatiji",
"Korčula",
"Jadrane plavi",
"Dubrovnik",
"Na Jadranu",
"Na Hvaru",
"Kraj Kaštela",
"Na Rabu",
"Nad Mostarom kiša lije",
"Pevaj Bosno",
"Na obali Drine",
"Nad Rovinjem",
"U mom gradu Sarajevu",
"Magdo mori, Magdaleno",
"I otidoh",
"Jano mori",
"O lipa ti neznanko",
"Iz Bosne se jedna pesma čuje" i mnoge druge, za koje će se, tek čuti.
Kao što se iz navedenog, suviše kratkog, spiska nekoliko najlepših Dragišinih pesama
može videti, on je bio svestran i svojevrstan umetnik.
U njegovom stvaralaštvu zastupljeni su brojni melosi: srpske narodne pesme opšteg karaktera, srpske narodne pesme sa specifičnim šumadijskim melosom, tzv. šumadijske pesme,dalmatinske i bosanke pesme, romanse, gradske pesme i šlageri.
Međutim, pored ovih pesama, on je pisao i balade, umetničku poeziju, poeme i drugo, ali,
s obzirom da ga je iznenadna smrt prekinula u poslu oko sređivanja njegovog stvaralačkog
opusa, DragišaNedović je iza sebe ostavio stotine svojih pesama bez potpune, a neke
i bez bilo kakve evidencije.
Dobivši prve honorare od snimljenih ploča sa pesmama komponovanim
na njegove tekstove,Dragiša je započeo pripreme na sređivanju svojih pesama
po vrstama i vremenu nastanka, što bi mu olakšalo i omogućilo izdavanje pesmarica
i snimanje novih ploča, ali ga je, prerana smrt,sprečila u tome.
Zbog toga je potreban veoma dug stručan i strpljiv rad na istraživanju i sređivanju
njegove umetničke zaostavštine. Njegovi savremenici tvrde da je bilo slučajeva
prisvajanja njegovih pesama, prekrajanja tekstova i nepriznavanja autorstva na pojedinim
delima. Otuda je bio veoma nepoverljiv prema ljudima, pa je svoje pesme i melodije zapisivao,
ne na papiru, nego, u svojoj glavi.
Tako je i veliki broj nepoznatih pesama, "jednog od najplodnijih stvaralaca naše
narodne muzike",otišao sa njim u grob.
Promocija knjige: DRAGIŠA NEDOVIĆ — ŽIVOT I DELO
Prof. dr Dragan Bataveljić | DRAGIŠA NEDOVIĆ — ŽIVOT I DELO — 1916—1966 Tekstopisac i kompozitor narodne muzike
Izdavač: Udruženje estradnih umetnika i izvođača Šumadije "Kragujevac — koncert" | Kragujevac, decembra 2003
Izvori:
No comments:
Post a Comment